Lekcija svim ostalim vođama u socijalističkim zemljama

Imre Nagy bio je mađarski vođa, ali bio je obješen u Budimpešti 16.05.1958. po naređenju sovjetskog premjere Nikite Hruščova „kao lekcija svim ostalim vođama u socjalističkim zemljama“. 

Nagy nije oduvjek bio u nemilosti Sovjetske vlade. Po rođenju građanin Austro-Ugarske, Nagy je bio ranjen i zarobljen od Rusa u 1. svjetskom ratu. Kad je izbila revolucija Nagy se pridružio Crvenoj armiji i nikad se više nije osvrnuo u nazad. 

Proveo je značajan period u Sovjetskom Savezu, čak je radio kao obavještajac protiv svojih sunarodnjaka, prije povratka kada je preuzeo poziciju u novoj komunističkoj vladi po završetku 2. svjetskog rata. 

Po izbijanju mađarske revolucije u Oktobru 1956. Imre Nagy se nevoljko našao kao vođa pokreta. Ta nevoljkost se ubrzo pretvorila u odlučnost i ta odlučnost će mu kasnije zapečatit sudbinu. 

Nije bilo alternative za Sovjetski Savez koj je pod svaku cijenu htio održat istočni blok, u slučaju kada bi država članica htjela napustiti članstvo Varšavskog pakta. 

Imre Nagy je morao umrjeti. 

Ali nije bilo dovoljno da Imre Nagy bude osuđen i obješen za organiziranje mađarske revolucije 1956. i izdaju. To nije bilo dovoljno da ispuca sovjetski bjes. 

Prvo zakopan na stratištu u Budimpešti, Imre Nagy je prenesen u neoznačeni grob u kutku novog javnog groblja. Položen je lice prema dolje, ruku i nogu zavezanih bodljikavom žicom. 

Dali je ovo predstavljalo atentat ili pogubljenje? U bilo koje slučaju bilo je poruka vođama istočnog bloka šta ih očekuje ukoliko se odluče razmišljati previše neovisno.

Kako biste pročitali više o Mađarskoj revoluciji, kliknite ovdje.