Terorizam jednog čovjeka

Čini se da se Rusi uvijek šale:

Zašto je Kuba tako zbunjujuća zemlja?

Glavni grad Kube nalazi se u Havani. 

Kubanska vlada je u Moskvi. 

Kubansko stanovništvo je u Miamiju. 

Kubanski medicinski sistem nalazi se u Venezueli. 

A kubansko groblje je u Angoli.

Angola, zemlja srednje veličine uz obalu jugozapadne Afrike, bila je jedno od posljednjih poprišta hladnog rata – građanskog rata na jednoj strani  koji su vodile komunističke sile Kube, Jugoslavije, Rumunije i SSSR-a podržavajući Narodni pokret za oslobođenje Angole – Laburistička stranka (MPLA) s jedne strane, a SAD i apartheid Južnoafrička Republika podržavajući Nacionalnu uniju za potpunu nezavisnost Angole (UNITA) s druge strane. Obje strane vodile su značajno antiimperijalističke i anti-portugalske borbe za kontrolu zemlje nakon nezavisnosti 1975. Takođe značajno, MPLA i UNITA su se borili zajedno protiv Portugalaca, pokrenuvši krvavi građanski rat nakon što je portugalska vojska odustala i otišla kući suočiti se vlastitom Revolucijom Karanfila koja je započela 1974. Trećeg partnera u antikolonijalističkoj bici, Nacionalni front za oslobođenje Angole (FNLA), uništio je MPLA prije nego što se tinta na Alvorskim sporazumima u januaru 1975. osušila. Nekoliko preživjelih s FNLA pridružilo se UNITA-i i povuklo u šumu da bi vodili gerilski rat protiv svojih bivših gerilskih drugova.

Spiskovi pristalica obje strane dosezali su daleko izvan vlada – civili i humanitarne organizacije iz više nacija uvučeni su u sukob, razmjera koje se obično ne viđaju igdje u malom građanskom ratu. UNITA-in zapovjednik Jonas Savimbi imao je mnogo poklonika u zapadnim krugovima, sastajući se u Washingtonu s političkim vođama i bogatim filantropima. Osnivač drogerija Rite Aid Lewis Lehram organizovao je prikupljanje sredstava za Savimbi-a. Južnoafrička dijamantska kompanija DeBeers kupila je vojnu opremu za UNITA sredinom 1990-ih. Čak je i Hollywood jedno vrijeme podržavao UNITA-u. U čudnom preokretu sudbine prikladnom za holivudski film, 1989. godine, južnoafrička vlada apartheida finansirala je film Crveni škorpion. Ovo je bio antisovjetski film u kojem je igrao Dolph Lundgren, glumeći agenta KGB-a koji bi trebao izvršiti atentat na popularnog afričkog revolucionara. Međutim, on doživi prosvjetljenje i okreće se protiv svojih sovjetskih vođa i podržava vođu pobunjeničke skupine na jugoistoku Afrike protiv Sovjeta. Angola se nikada ne spominje, ali onaj ko je vidio film zna cilj. “Red Scorpion” nije bio previše uspješan, koštao je 16 miliona dolara da bi zaradio samo 4 miliona dolara prihoda. Ovo rano prikazivanje angolskog građanskog rata zasjenjeno je 2012. godine, kada “Call of Duty: Black Ops 2 (COD)” videu igru u kojoj se pomaže Savimbiju u borbi protiv MPLA-e. COD je za 15 dana zaradio milijardu dolara, što je do tada bila najuspješnija video igra u prodaji svih vremena. Crveni škorpion nije zadovoljavao, ali  je bio pravovremen; COD je bio sjajan, ali je pušten 10 godina prekasno da pomogne Savimbiju, kojeg je MPLA ubila 2002. godine.

Sex Pistols su takođe 1976. objavili „Anarchy in the UK“; MPLA je spomenut zajedno s drugim terorističkim skupinama, kao što su Udruženje za odbranu Ulstera (UDA) i Irska republička vojska (IRA) u tekstovima. Johnny Rotten (John Lydon) nikada nije objasnio svoj specifični animozitet prema MPLA-u, ali su zvjerstva MPLA-e bila u vijestima u to vrijeme, uporedo sa zvjerstvima UDA-e i IRA-e.

Možda najznačajnije, angolski građanski rat između MPLA-e i same UNITA-e trajao je do 2002. To je značilo da je sukob gotovo desetljeće nadživio Jugoslaviju, SSSR, komunističku Rumuniju i aparthejd Južnu Afriku. Angolanci su bili više posvećeni svojoj ideološkoj borbi od većine njihovih međunarodnih pristalica, koji su otišli na smetljište istorije. Kao i u mnogim građanskim ratovima, posebno u Africi, obje su strane počinile grozne zločine pod okriljem ideologije, svrsishodnosti, potrage za moći ili jednostavne osvete. Ironično, posljednji teroristički akt, bombaški napad na civilni voz 10. avgusta 2001. od strane UNITA-e, bio je toliko šokantan da je okončao rat, vodeći trajnom miru i integraciji između vlada MPLA i UNITA. 2017. godine predstavnici UNITA-e izabrani su na 51 od 220 mjesta u angolskom parlamentu i vladaju mirno, iako s redovnim problemima korupcije prisutnim i drugdje u Africi i većini ostatka svijeta u razvoju.

Napad na voz u Angoli bio je uspješan iz vojne perspektive i užasan neuspjeh u svim ostalim aspektima, uključujući gubitak ljudskog života. Savimbi je bio sklon napadima na infrastrukturu, pa je naredio grupi pobunjenika UNITA-e da postave masivnu protivtenkovsku nagaznu minu na šine civilnog voza koji je saobraćao između Zenze i Donda, dva velika civilna centra. Nagazna mina se aktivirala i izbacila voz iz šina. Pobunjenici su potom nastavili pucati na preživjele u nesreći, ubivši 252 civila. Svijet je bio izuzetno ogorčen. Na kraju je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija (UNSC) osudilo napad i dalo pokriće MPLA da završi rat. Obnovljena ofanziva MPLA locirala je Savimbija i ubila ga, smrtno ranivši njegovog najvišeg generala Antonija Demba. Smrt Savimbija i Demba oduzela je ostatku UNITA-inog rukovodstva svaku želju za borbom i pregovarali su o miru.

Na neki način, ogorčenje izazvano napadom na voz 2001. godine prouzrokovalo je da se svijet probudi zbog onoga što je angolski građanski rat skovao. Na kraju rata, trećina angolskog stanovništva bili su beskućnici. Seoska područja u kojima se odvijala većina borbi bila su opustošena, a izgladnjelo stanovništvo selilo se u pretrpane gradove. Milioni su raseljeni, kako unutar Angole, tako i istjerani u susjedne zemlje. Preko 80% Angolaca nije imalo čak ni osnovne medicinske njege, 60% vode, a očekivani životni vijek u zemlji bio je 40, jedan od najnižih na svijetu. Nagazna mina odnijela je hiljade života i osakatila još desetine hiljada.

Ekonomija Angole sada se oporavlja, a ožiljci od 30 godina građanskog rata zarastaju. Postoje problemi s korupcijom, ali s političkim pomirenjem došlo je i do obnove. Angola još uvijek ima problema u raznim područjima, poput dobrog upravljanja, korupcije i kriminala, ali ništa slično kao kad je to bilo poprište hladnog rata.