Različiti svjetovi traume

Aminatta Forna se hvata u koštac sa traumom, mada ne na način na koji se većina zapadnih čitatelja navikla nositi s učincima traume.

Njena prethodna knjiga, “Sreća” (Happiness), donosi drugačije objašnjenje o tome kako se različite kulture nose sa traumom. Problem su, umjesto same traume, društvena očekivanja traume. Oni koji očekuju život bez traume kao društvenu normu daleko su više pogođeni, i to duže, nego oni koji prihvataju da je trauma dio života.

Kao što njen lik Attila kaže u Sreći, „Naša afrička očekivanja od života su skromnija od očekivanja Europljana. Ono što želim reći je da je scenarij života za većinu nas, usuđujem se reći, puno fluidniji. Drugim riječima, znamo da se sranja događaju. “

Ni samoj Forni nisu strani izuzetno traumatični događaji. Kći doktora iz Sijera Leone, odrasla je u Velikoj Britaniji, Sijera Leoneu, Iranu, Zambiji i Tajlandu. Njen otac, Mohamed Forna, u politiku je ušao krajem 1960-ih i imenovan je ministrom financija Sijera Leonea. Suprostavio se pravilima vlade te je uhapšen i obješen 1975. Forna je tada imala deset godina.

Životom i smrću svog oca bavi se u svojoj znanstvenoj knjizi “Đavo koji je plesao na vodi” (The Devil That Danced On the Water). Upušta se i u druge traumatične teme u narednim knjigama o Sijera Leoneu; “Ancestor Stones” i “The Memory of Love”.

U svojoj knjizi “Plaćenik” (The Hired Man) posjećuje iste teme, ali ovaj put u pozadini rata 90-ih i njegovih posljedica u Hrvatskoj.

Život nije savršen i stvari se događaju, ali postali smo previše zaštitnički nastrojeni i plašimo se nedaća i onoga do čega bi mogle dovesti. Moramo pristupiti životu s malo više snage. Lično ne znam kako postaješ potpuno čovjek ako se nisi suočio s nedaćama.