Bijela ruža u zemlji orlova

Moglo bi se raspravljati o tome da li je Marget Virginia Olga Maria Apponyi de Nagy-Appony znala u šta se upušta kada je pristala na brzo ponuđeni brak, ekscentričnog albanskog kralja Zoga I. Kada su se vjenčali, nije govoril albanski, niti je znala mnogo o zemlji i svom dvadeset godina starijem suprugu. 

Ona je bila iz porodice najvišeg plemstva u Mađarskoj sa korijenima iz Amerike koji su ublažavali njenu plemićku krv. Nemirno djetinstvo koje se rastezalo od Mađarske do Švicarske pa ponovo do Mađarske i nazad do Francuske, Beča i Čehoslovačke, zasigurno ju je pripremilo na konačnu sudbinu u Zogovoj kući. Međutim, to će biti tek dio njene budućnosti. Kao blistava plavokosa mlada sa svojom ručno rađenom krunom, okrunjena cvijetom narandže, izrekla je svoje zavjete pored svog novopečenog supruga u građanskoj ceremoniji koja je poštivala Geraldino rimokatoličanstvo i Zogov islam 

Vjenčanje nije bilo skromno, Zogov svjedok je bio zet Benita Musolinija a par se na medeni mjesec odvezao u crvenom mercedesu, svadbenom poklonu Adolfa Hitlera. Ozarena mlada nosila je krunu napraveljnu posebno za nju koja je samo dodatno isticala razlog njenog nadimka, “bijela ruža mađarske”. 

Raskoš vjenčanja nije bio najneobičniji dio Zogovog braka. On je sredinom 1930-ih shvatio da želi da oženi evropsku aristokratkinju sa velikim bogatstvom. Njegove sestre su potajno fotografisale slobodne plemkinje u evropi kako bi pronašle prikladnu mladu za njega. Kada mu je njegova omiljena sestra Senije pokazala fotografiju Geraldine, odmah je donio odluku da se oženi njom. 

Geraldina je zadovoljavala sve kriterije osim jednog, radila je kao daktilografkinja nacionalnog muzeja u Budimpešti. Njeno porodično bogatstvo u tom trenutku je bilo potpuno izgubljeno. 

Koliko god da je Zogu bio potreban novac da nastavi sa svojim ekstravagantnim životnim stilom, želio je Geraldinu više od toga. Dogovor o braku je bio sklopljen i ona je pozvana da dođe u Albaniju, decembra 1937 godine. Vrlo brzo su se vjerili i vjenčanje je bilo održano 27-og aprila 1938 godine u Tirani. 

Zog je od početka krenuo sa rasipanjem, draguljima, dizajnerskom odjećom i luksuzom za Geraldinu koja je oživjela u život. Pomogla je u uspostavljanju albanskog crvenog križa. Doprinijela je izgradnji bolnica, dovodila je austrijske ljekare u Albaniju i osnovala prvo porodilište. Također, pomogla je u stvaranju i promociji Radio Tirane. Vrlo brzo je ostala trudna što je u tom vremenu bilo najvažnije za jednu kraljicu.

Geraldina je bila još uvijek trudna kada je Benito Musolini 25-og marta 1939 godine izdao strogo sročen ultimatum kralju Zogu da preda Albaniju Italiji. 

Zog je odbio. Iako se trudio da stvori dobre odnose sa Italijom, također je pokušavao da ostane pri svojim stavovima. Zog koji je već bio meta nekoliko stotina krvnih osvetnika, shvatio je da i ako prihvati ultimatum italijana osvetnici će pronaći način da ga ubiju i preuzmu totalnu kontrolu. Planirao je izvesti gelirske jedinice iz planina i ustupiti obalu i gradove italijanima, znao je da ih male albanske snage ne mogu odbraniti. Nažalost, italijanski vojni službenici smješteni u Albaniji zbog vojne obuke brzo su prenijeli svojoj vladi njegove planove. Neće biti otpora od strane kralja. 

Sve ovo se dešavalo iza paravana, Zogina vlada je odbijala da izda službeno obaviještenje za građane. Vijest o ultimatu je ipak na kraju procurila i ljudi su počeli demonstrirati. 

Kratka zbunjenost je zavladala kada se činilo da zvuci pucnjave dolaze niotkud, vlada je svečano objavila rođenje novog princa, nasljednika, Leku. 

Vođe Albanije počele su bježati iz zemlje, sedmog aprila Geraldina i samo dva dana stari Leka su vozilima hitne pomoći preko izdajničkih planinskih prevoja odvezeni u Grčku, prvu stanicu njihovog izgnanstva. Nedugo zatim, Zog je izjavio “radije ćemo umrijeti, od najmanjeg do najstarijeg, da bi pokazali kako naša nezavisnost nije na prodaju”. 

Kako je Zog sa sobom ponio veći dio albanske riznice, njegova izjava bila je manje nego impresivna.

Geraldine je bila u konstantnom bijegu od nacista, prelazila je iz Grčke u Istanbul onda u Francusku. Potom su onda, porodica i njihovi čuvari, evakuisani iz Francuske brodom za Britaniju, operacija za koju je Ian Fleming tražio zasluge. 

Izgnanstvo nije bio razlog zbog kog bi se Zog odreako luksuznog života, odlučio je iznajmiti čitav sprat hotela Ritz u Londonu. Na kraju je albanski dvor u izbjeglištvu završio daleko od grada u Parmoor House-u.

Geraldina nije bila sretna u Britaniji iako je tečno govorila engleski jezik. Bila je veoma talentovana za jezike, tečno je govorila engleski, francuski, njemački, mađarski i albanski. Također je uspijela naučiti i malo arapskog što je dobro došlo na kraju rata kada se porodica preselila u Egipat. Bili su lični gosti kralja Faruka. 

Nedavno otkriveni obavještajni izvori sadrže određene pretpostavke zašto je Geraldina mogla biti nesretna. Oni prikazuju još raskalašeniju sliku prognanog kralja koji je bio poznat po pušenju i do 200 cigareta na dan i sudjelovanju u poker partijama koje bi trajale duboko u noć. Ono što je daleko šokantnije od kraljeve bahatosti i ovisnosti o duhanu su sumnje o ljubavnoj vezi sa jednom od njegovih sestara. Ako je istina ono što  pomenuti izvori tvrde i ako je kraljica Geraldina znala za ovu situaciju, to bi definitivno mogao biti razlog njene tuge. 

Naravno potupuno je moguće da je kraljeva bliska veza sa sestrom upravo to, veoma bliska veza između brata i sestre. Zog je uspješno izbjegavao pokušaje ubistva krvnih osvetnika više od dvadeset godina. Veze u kojima bi mogao imati potpuno povjerenjen su bile rijetke pa je razumljiva njegova bliskost sa sestrama. Bilo je dobro poznato da je Zog jeo samo hranu koju bi spremila njegova mama ili sestre. Implicitno povjerenje koje je imao u sestre se definitivno uklapa u njegov sumnjičavi stav prema životu. 

Zogova porodica je okrenula novi list u Egiptu 1946, Geraldina je to opisivala kao najsretniji dio njenog života. Postala je bliska sa princezom Fawzia Fuad koja je pored burnog bivšeg braka s Mohammedom Rezom Pahlavijem iz Irana, bila još i poznata po svom albanskom nasljeđu. Egipatska idila nije dugo trajala. Kralj Farouk svrgnut je sa vlasti 1952 godine a porodica se ponovo vratila u Francusku. 

Zog je umro 1961 godine u Francuskoj, Vlada Albanije je proglasila Leku novim kraljem u izgnanstvu. Uspon sina na albanski prijestol nije učinio ništa da smiri oluje koje su dominirale životom žene koja je sada voljela da se naziva “kraljicom majkom Albanije”. 

Zogina porodica je veoma brzo protjerana iz Francuske zbog Lekinih prekršaja, uglavnom nošenje ličnog oružja. Udobno su bili smješteni u Španiji gdje je Geraldina bila bliska prijateljica sa bugarskom kraljicom. Čak ni fašistički diktator Franco nije mogao tolerisati Lekinu trgovinu oružijem, sve veću kolekciju vojnog oružija i pretvaranje njegove vile u Španiji u zamak sa stražarskim kulama.

Pocetkom 1979-ih godina, Geraldina je bila ponovo u bjekstvu, ovog puta prema Africi. Kratka pauza u Gabonu je rezultirala sukobom između Leke koji je prijetio oružijem zvano “bazuka” i  Gabonskim vojnim trupama koje su ga namjeravale izručiti Enver Hodžinoj Albaniji. Naposljetku, Leka i njegova majka su stigli do Rodezija, tačno na vrijeme da posvjedoče padu bijele nacionalističke vlade koja ih je pozvala. Bilo je potrebno preduzeti sljedeći korak, pa se porodica preselila u Južnu Afriku na poziv vlade apartheida, 1980 godine. 

Od 1980 do 1997 godine ponovo su bili izbjeglice u Južnoj Africi ali su imali privilegije diplomatskog statusa. Leka se za to vrijeme dva puta vraćao u Albaniju pokušavajući da obnovi monarhiju (drugi put je to rezultiralo oružanim sukobom između monarhista i albanske policije) ali stanovništvo Albanije se nije željelo vratiti na doba vladavine kralja Zoga. 

U isto vrijeme izgubili su privilegije koje su uživali u Južnoj Africi. Leka je uhapšen 1999 godine, zbog posjedovanja oružija, nagaznih mina i preko 14 000 metaka municije u svom domu. Zbog toga su izgubili sve diplomatske privilegije iako su optužbe kasnije bile odbačene. 

Geraldina, njen unuk i sin Leka su  konačno dobili dozvolu za povratak u Albaniju 2002 godine. Dug život u Albaniji nikada nije bio Geraldinina sudbina, u roku od godinu dana ona je umrla od srčanog udara dok se u isto vrijeme liječila od raka pluća. 

Njeno naslijeđe se i dalje održalo u Albaniji, na godišnjicu njene smrti 22 oktobra 2020 godine, unuk Leka i njegova supruga dobili su kćerku. Djevojčica ne samo da je rođena na godišnjicu smrti prabake već nosi i njeno ime Geraldina, na svijet je došla upravo u porodilištu kraljice Geraldine. 

Da biste pročitali više o istoriji Albanije, kliknite ovdje.