Bog će nas spasiti

„U kući u kojoj žena ima riječ, vlada nesloga“ – ruandska poslovica 

Agathe Uwilingiyimana nije bila poznata po tome što je šutjela. Rođena je kao pripadnici etničke grupe Hutu, iz sela Butare u Ruandi. Njeni rodititelji su prvih nekoliko godina njenog života proveli radeći u Kongu. Do 1957. godine su se vratili u Ruandu a Agatha se posvetila studijima.  

Dobila je certifikat za predavanje humanističkih nauka 1973. ali nije željela da se zaustavi na tome. Nakon rada na više različitih projekata, zadataka, seminarskih radova i sl. 1976. godine diplomirala je hemiju i matematiku i zaposlila se u svom rodnom selu. Do 1983. već je predavala na Nacionalnom univerzitetu u Ruandi. 

U isto vrijeme se udala za studenta, osnovala porodicu i vremenom postala majka petoro djece. 

Tokom 1980-ih godina napredovala je dalje, stvorila je kreditno i zadružno društvo među školskim osobljem Butare, a 1989. godine Imenovana je za ministricu trgovine.

 Njen rad je često nailazio na osude, najprije zbog njenog spola, ali i zbog promovisanja nauke i matematike ženskoj djeci. Obrazovanje ženske djece je nešto što su mnogi tradicionalisiti željeli obeshrabriti. 

Agathe Uwilingiyimana pridružila se vladi Ruande u vrlo opasno vrijeme. 1 oktobra 1990. godine izbio je građanski rat između oružanih snaga Ruande (uglavnom Hutu) i Ruandskog patriotskog fronta (RPF) (Tutsi).  RPF, kojeg je vodio Paul Kagame nakon što je Fred Rwigyema ubijen dan nakon prodora u Ruandu, je bio sastavljen od Tutsi izbjeglica čije su porodice izbjegle kada je 1959. godine ruandsku Tutsi monarhiju zamjenila Hutu republika. Pripadnici RPF-a su već imali borilačko iskustvo, borili su se za Yoverija Musevinija u Ugandskom bušmanskom ratu. 

U početku je RPF stekao prednost, međutim uključivanjem Francuske na stranu ruandske vlade oni su svedeni na gerilsko ratovanje baziranom u planinama. 

Upravo je u ovakvoj situaciji Agathe Uwilingiyimana imenovana za ministricu obrazovanja, 1992 godine. Sada, ne samo što se suočavala sa javnim linčom zbog promovisanja obrazovnja žena, već su je glasno kritikovali zbog ukidanja etničkih kvota među akademicima. Za Hutu ekstremiste, Agathe je bila izdajnica. 

Agathe je ponovo ispisala historiju kada je, 17 jula 1993, imenovana za prvu ženu (do sada i jedinu) premijerku Ruande. Mnoge konzervativne Ruandance je naljutila njena nova titula, pa je Agathe u jednom trenutku razmišljala o ostavci. Uvjerili su je da ostane, međutim,  za manje od mjesec dana su potpisani Arusha sporazumi kako bi se okončao Ruandski građanski rat, a Agathi nije bio službeno odobren nastavak rada na njenoj poziciji. Pristala je da oponaša tu funkcijiu još 8 mjeseci, dok je trajao proces formiranja nove vlade. 

Činjenica da su Agathe i ruandski predsjednik Juvenal Habyarimana oboje Hutu, nije značila ništa kako bi mu se ona dopala. Na jednom značajnom sastanku u Kigaliju, Habyariman je pozvao Uwilingiyimanau, nazvavši „Ti ženo!“. 

Ona mu je odogovrila „ne razgovrajte tako samnom, ja nisam vaša žena“. 

U još jednom slučaju Habyariman ju je nazvao „političkom prevarantkinjom“, na press koferenciji za novinare. 

Kraj je došao brže nego što su mogli naslutiti, 6-og aprila 1994 godine, u blizini Kigalija, srušen je avion u kojem je bio predsjednik Habyarimana i predsjednik Burundija Cyprien Ntaryamira. 

U naredna dva mjeseca milion ljudi je divljački bilo ubijeno. 

Smrću predsjednika Habyarimane, Uwilingiyimana je postala predsjednica vlade iako je niko nije priznavao. Ipak, premijerka Uwilingiyimana je uspijela progovoriti i dati posljednju javnu izjavu za Radio France, 6-og aprila. 

„Puca se, ljudi bivaju maltretirani, leže na podu u svojim domovima. Trpimo posljedice smrti lidera države. Mi, civili, nismo ni na koji način odgovorni za njegovu smrt.“

Bilo je planova i za još jedan intervju, ovog puta na Radio Ruanda, 7-og aprila u jutranjim terminima. Nažalost do tada je nesreća već stigla. 

Planiranje genocida od strane pripadnika Hutu, započelo je ubrzo nakon potpisivanja Arusha sporazuma u avgusut 1993. godine. Hutu politička stranka, Koalicija za odbranu republike, potpuno je odbila priznati sporazum; osjećajući se oslobođeno od krivnje zbog ubistva prvog Hutu predsjednika Burundija, Melchiora Ndadayea od strane Hutu ekstremista.

UNAMIR, sačinjen od 2500 predstavnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija poslanih u Ruandu, dobio je poruku od doušnika iz Interahamwe da se sprema genocid. Nisu preduzeli ništa da zaustave zločin. 

Bilo je već veoma kasno kada je 7-og aprila oko 3 ujutro UNAMIR poslao kontigent od 10 belgijskih mirovnjaka i pet Ganaca da čuvaju Agathe Uwilingiyimana i njenu porodicu. 

Do 7 sati ujutru, trupe predsjedničke garde su zahtjevale od vojnika mirovnih snaga da spuste oružije i predaju Uwilingiyimanau i njenog supruga. Dva sata su se prepirali, na kraju su Uwilingiyimana i njen suprug  odlučili da se predaju. Mislili su da će predajom odvratiti pažnju ubicama i na taj način spasiti svojih petoro djece. 

Jedan od njenih sinova sjeća se njenih posljednjih riječi: “ Moja majka se ponašala kao da se neće vratiti i rekla nam je: ostanite ovdje i ne brinite se. Bog će nas spasiti. Moja voljena djeco, uvijek imajte vjere.“ 

I deset belgijiskih vojnika je bilo ubijeno. 

Ono što se dogodilo sa Agathe Uwilingiyimana zabilježeno je u svjedočenju u Međunarodnom sudu za ratne zločine u Ruandi:

Nešto prije podneva vojnicu su našli gospođu Uwilingiyimana u njenom skrovištu. Ostali vojnici u blizini čuli su aplauz i povike radosti i odmah su znali da je zarobljena. Izašla je brzo i bez borbe, očigledno je željela zaštititi svoju djecu koja su se skrivala tu negdje. Pokušala je nagovoriti vojnike da je odvedu u vojni kamp. Mala grupa, uključujući i one iz Južne Ruande je bila spremna da je posluša. Drugi su odbili i htjeli su je odmah ubiti. Navodno je stigao Kapetan Hategekiman i izdao naredbu da je ubiju na licu mjesta. Poručnik Nacionalne policije koji se obučavao da postane pravosudni policajac, pucao je u premijerku, raznešivši joj lijevi dio vilice. Svjedoci koji su došli do njene kuće, pronašli su njeno skoro pa nago tijelo ispred terase i unijeli ga unutra. Još jedan svjedok koji je prošao pored kuće sat vremena kasnije vidio je bačenu haljinu na tijelo i pivsku flašu uguranu u njenu vaginu.

Zahvaljujući herojskim naporima sengalskog kapetana Mbaya Diagnea, djeca Agathe Uwilingiyimane su spašena i odvedena u Švajcarsku. 

Tijelo Agathe Uwilingiyimane zaštitio je od potpunog nestanka u masovnoj grobnici pomoćnik mrtvačnice po imenu Theodo Karamaga. Bilo je izdato naređenje da se odmah ukopa ali je Karamaga sakrio tijelo premijerke. Kada je morao pobijeći zbog nasilja u državi, napisao je identifikaciju na njenom tijelu kako bi bila pravilno ukopana. 

Ubijena premijerka je sada sahranjena na groblju ruandskih nacionalnih heroja. Od četiri žene koje su u vrijeme genocida bile na visokim državnim pozicijama samo je Uwilingiyimana ubijena a jedina ni na koji način nije učestvovala u ubistvima.

Major Bernard Ntuyahaga osuđen je u Međunarodnom sudu za ratne zločine u Ruandi zbog ubistva belgijskih mirovnih snaga. Međutim, nije snosio posljedice za ubistvo premijerke Agathe Uwilingiyimana.  

Da biste pročitali više o historiji Afrike, kliknite ovdje.