Bogovi Slavena

Neke mitologije su dobro poznate diljem svijeta, one najpoznatije su svakako grčka i rimska mitologija. Postoje i neke manje poznate ali jednako fascinantne, poput slavenskih božanstava i mitologije. Nepostojanje historijiskih zapisa je razlog nedostatka popularnosti slavenske mitologije – Slaveni nisu vodili pisane zapise. Za saznanja o slavenskoj religiji i tradiciji  kao pisani dokaz imamo samo Helmoldovu hroniku Slavena (Chronica Slavorum). 

Podaci iz ranog doba podijelili su Slavene na tri plemena: istočne (Kijevska Rusija), južne (na teritoriji Bugarskog carstva, Hrvatskog Kraljevstva, Bosanske banovine) i  zapadne Slavene (Kraljevina Poljske, Češka Kneževina).  

Slavenska mirytologija dosegla je vrhunac neposredno pred prihvatanje kršćanstva 988.godine. Bilo je potrebno dosta vremena da Slaveni prihvate kršćanstvo i mnogi su to odbili u početku nastavivši sa starim praksama. Također su postojala mnoga stapanja između religija. Mnoge slavenske vjerske prakse i motivi opstaju i danas na teritorijima gdje žive pravoslavci. 

Ono po čemu se slavenska mitologija razlikuje od ostalih jeste način na koji su vjernici doživljavali božanstva. Nisu gradili velike crkve, hramove i spomenike, niti veličali svoje bogove u složenim molitvama. Sve u vezi sa njihovom religijom bilo je povezano sa svakodnevnim životom. Njegovanje i poštovanje prirode, porodice i predaka bilo je od najveće važnosti. Slaveni su vjerovali da se božansko prisustvo može pronaći bilo gdje u prirodi ali i kod ljudi. Još jedan detalj koji čini slavenske bogove posebnim jeste kosmički dualizam, božanstva koja se u isto vrijeme suprotstavljaju i dopunjuju, istočnoevropska verzija jina i janga. 

Slavenski bogovi, kao i mnoge druge paganske religije imali su hijararhiju: vrhovni bog, niži bogovi, polubogovi, heroji i mitološka bića iz mašte. 

Većina teorija dijeli vrhovne bogove prema njihovim plemenima kao što su Svarog, Svatevid i Triglav. 

Prema ruskom mitu Svarog je bio bog vatre i neba, tvorac svega na Zemlji i odražavao je božanstvo sunca. U slavenskoj mitologiji “Svarog” znači mjesto sunca i neba. Prema nekim historičarima on je imao tri sina: Dazboga, Daboga i Svaražića. Svaroga su povezivali sa nebom, kovačima i vatrom. Ruska legenda kaže da je iskovao sunce i zakačio ga za nebo. 

Dažbog je bio bog sunca, koji je postao toliko slavan da se smatra i kulturnim herojem. Ljudi su od njega tražili pomoć kada bi poželjeli veliko bogatstvo. Bio je patron onih koji su željeli držati vlast u svojim rukama. Suprotno tome jedna od legendi ga opisuje kao gospodara podzemlja, mračnog ali impresivnog boga, čija su svojstva plemeniti metali. 

Svetovid je pripadao pantenou baltičkih Slavena i vjerovatno je bio njihov vrhovni bog. Opisan je kao četvoroglavi bog, imao je dvije glave sa prednje i dvije glave sa zadnje strane, tako da je mogao vidjeti sjever, jug, istok i zapad. Vjerovalo se da zna sve – prošlost, sadašnjost i budućnost. Slaveni su Svetovida (ili Vida) doživljavali kao proroka koji je jahao konja okružen sveštenicima. Vidov spomenik prikazuje rog koji su svećenici punili svake godine. Slika također prikazuje proricanje poštovanja kojeg će Slavenski narod uživati. Međutim ostali, naručito hrišćani, vjerovali su da je on bog rata i poraza. 

Postoje sličnosti između Triglava, Svetovida i nekog drugog boga, međutim sličnosti na stranu, oni nisu isti bog. Triglav je troglavi bog rata i njegov kult je veličanje crnih konja. Konj je imao ulogu proroka. Postoje dokazi da su konjski proroci imali značajan uticaj na ishod rata ili bitke. Triglavove glave predstavljale su sunce, nebo i podzemlje. Također, Slaveni su vjerovali da njegove oči imaju posebne moći. U njegovu čast imenovane su dvije najveće planine u istočnoj Evropi, planinski vrh na Dinari i najvisočija planina u Sloveniji. 

Sva tri, Svarog, Dažbog i Svetovid povezani su sa suncem i hramovima sunca. Perun, bog groma i munje, vladao je živim svijetom a Veles je bio podzemni bog koji je vladao kraljevstvom mrtvih. Njih dvojica su bili u stalnim sukobima što je olakšalo proces „pokrštenja“ jer je dovodilo do paralele između boga i sotone. Kao i većina bogova i Perun je imao djecu koja su kasnije postala bogovi. Njegov sin Jarilo bio je bog plodnosti i vegetacije a kćerka Morena boginja prirode i smrti. 

Poljoprivrednici koji su brali usjeve molili su se Jarilu za podršku, posebno tokom žetve i ratova ali i za dolazak proljeća i obnovu prirode. Jarilo je podržavao rast usjeva. Do kraja 19. st mnoge slavenske zemlje ( Srbija, Rusija, Bjelorusija) održavale su poseban festival po imenu Jarilo, koji se slavio krajem proljeća ili početkom ljeta. 

Danica je bila sunčeva mlađa sestra a Zora se smatrala sunčevom majkom. 

Vesna je bila boginja mladosti, proljeća i zelenila. Bila je veoma popularna jer je dolazila nakon Morene (Morane), boginje zime i smrti. Zima je bila povezana sa smrću u slavenskoj kulturi, to je bio period gladi, bolesti i smrti izazvanih hladnoćom. Vesna ih je podsjećala na zelenu travu, cvijeće, sunčano vrijeme i ispunjen život. Za razliku od Morane, Vesna je predstavljala sreću i jarke boje, to je činilo jednom od najpoularnih božanstava među Slavenima. U njenu čast mnoge slavenske porodice su kćerkama davale ime Vesna. 

Morana je bila slavenska boginja zime i smrti, često se spominje u istim pričama kao i Vesna. Kao boginja nikada nije bila omiljena među slavenima, to naravno nije neobično ako uzmemo u obzir klimu ovih prostora. Morana je bila duga i hladna zima, zima koja je donosila glad i velike hladnoće a uzrokovala je i mnoge bolesti te masovnu smrt stoke koju su Slaveni veoma cijenili. Iz tog razloga njen se dolazak uvijek očekivao sa strahom, dok se njen odlazak slavio sa puno buke i veselja. U poređenju sa tim, Vesnu su dočekivali festivalima i slavljima, koja su u isto vrijeme bila namjenjena ispraćaju Morane. Brojni rituali su bili povezani sa ispraćajem Morane. Ljudi bi najčešće pravili lutku ove boginje a onda bi je ritualno uništavali. Lutke su pravili od slame a zatim je tukli poljoprivrednim alatima. Na kraju bi bila bačena u vodu ili spaljena za potpuno uništenje. 

Davor je bio sedmoglavi bog rata. Ovo ime je opstalo i nakon prelaska na kršćanstvo, često se i danas daje dječacima. 

Vodan je bio bog mora i vode. Može se uporediti sa grčkim bogom Posejdonom. 

Slavenski narodi su naručito slavili Ladu, boginju ljubavi i ljepote, često su je poredili sa Afroditom. Njeno ime nosi i najpoznatiji automobil proizveden u Rusiji. 

Majka šume bila je poznata kao Lela, stara boginja koja je ujedno bila čuvarica prirode. Lela se ne spominje u ruskim izvorima o staroj religiji Slavena, niti u izvorima o religijama poljsko-baltičkih zapadnih Slavena. Međutim, pjesme na bosanskom, hrvatskom ili srpskom često spominju Lelu. Na srpskom jeziku njen lik se pojavljuje sa maskom iza imena Jelena ili Jelica. U religiji starih Južnih Slavena ona je bila majka šume, njen kult je povezan za matrijarhatom. Lela je najsličnija grčkoj boginji Artemidi, obje su povezane sa divljom ženskom seksualnošću u periodu kada žene još uvijek nisu bile inferiorne. Bila je božica šume, brinula se o šumskim bićima i ljudima koji su tražili sklonište u šumi. 

Velesovo kraljevstvo je bilo podzemlje, koridori zemlje i vode. Često su ga pronalazili u vlažnim područjima. Vjerovalo se da je bradato božanstvo kojeg je zanimala muzika, magija i trikovi. Veles je volio bogatstvo, često se pojavljivao u ritualima i proslavama vezanim za žetvu. Također je bio poznat po tome što je bio bog šuma a kasnije i bog poljoprivrede. Neki slaveni ga vide kao zaštitnika poezije i navigatora carstva mrtvih. Njegova popularnost se ogleda u ulozi Perunovog protivnika i ludog neprijatelja. Vels i Perun su se sukobljavali kada god bi Vels želio da se popne na svijetsko drvo. To bi uzrokovalo isušenje ljudskog carstva, Perun se iz tog razloga borio da se to ne dogodi. Vels bi uvijek bio poražen i njegov je poraz donosio kišu. Uprkos njegovoj ulozi u slavenskom folkloru, Slaveni su koristili Velesa kao zakletvu za mir nakon sukoba. Najpoznatiji primjer iz historije jeste kada su Slaveni sklopili mir sa Bizantskim Carstvom. 

Padovi slavesnkih božanstava dogđali su se u valovima, od 7. do 12. vijeka, iako je postupak njihove zamjene počeo u 6. vijeku. Kraljevina Bugraske prihvatila je kršćanstvo u 9. vijeku, Istočni Slaveni u 10. i Zapadni Slaveni između 9. i 12. vijeka.  

Da biste pročitali više o slavenskoj istoriji i kulturi, kliknite ovdje.