Čitati o masakrima

Dana 31. oktobra 1984. godine, Indira Gandhi je ubijena od strane njenih sikhskih tjelohranitelja. Do te večeri neredi su se događali u Delhiju. Sutradan su se nemiri proširili cijelom Indijom.

Cilj nemira bila je indijska zajednica Sika. A kad se sve završilo, bilo je do 17.000 umrlih Sikh-a, a preko 50.000 raseljenih.

Događaji nisu baš skriveni, ali ni ne dobijaju pažnju koju bi 17.000 mrtvih u četiri dana trebalo dobiti. Situacije s manjim brojem ubijenih UN su označavale kao djela genocida, ali se četiri dana 1984. još uvijek službeno nazivaju samo “anti-sikhskim neredima”.

Iza ovih kulisa se odvija Helijum, od Jaspreeta Singha.

Prošaran fotografijama nasilja, Helijum koristi hemijske analogije da opiše ljudsku prirodu. Iako se priča usredsređuje na indijsko-američkog znanstvenika Raja i njegovu potragu za istinom onoga što se dogodilo i kakva je bila krivnja njegove porodice, to je ujedno i upečatljiv uvod u istoriju događaja koji nema međunarodno priznanje kakvo bi trebalo.

U mnogim slučajevima dobra istorijska fantastika može čitateljima pružiti bolji uvod u istorijske događaje od suhih naučnih knjiga koje šalju beskrajne datume i imena poput vojnika koji nemilosrdno marširaju prema rovovima. Helijum se definitivno uklapa u ovaj kalup. Užasnute oči učenika koji gledaju voljenog učitelja ubijenog gumenim lancem na peronu, naknadna krivica koja je proizašla iz ne intervenisanja i preispitivanje duše o prošlim interakcijama sa vršnjacima Sikh-a.

I, sve u svemu, pomirenje sa saučesništvom porodice i borbom oko odlučivanja koliko je sin odgovoran za očeve grijehe.

U priči ima mnogo više od svođenja na sveobuhvatne teme, ali te teme pružaju pogled na društvo koji je i neugodan i zakasnio.