Na Jekatit 12

Momci, danas je dan kada bismo trebali pokazati svoju odanost vice-kralju reagujući i uništavajući Etiopljane tri dana. Dajem vam odriješene ruke tri dana da uništite i ubijete i učinite Etiopljanima šta god želite. —Federalni sekretar Guido Cortese

19. februara, što je Jekatit 12 u etiopskom kalendaru, u pozadini italijanske invazije i slamanja etiopske vojske, italijanski maršal Rodolfo Graziani odlučio je podijeliti milostinju mještanima Adis Abebe zbog proslave rođenje napuljskog princa u Guenete Leul Palace ili „Little Ghebi“ (sada zgrada Univerziteta u Adis Abebi).

Dvoje nezadovoljnih eritrejskih učenika, Abraha Deboch i Mogus Asgedom, tražili su trenutak da napadnu italijanske osvajače. Sam Deboch zapravo je bio zaposlen u italijanskom fašističkom političkom birou, ali se pretvorio u dvostrukog agenta godinu dana ranije, s tim da je do sada bio ograničen s razmjenom informacija.

Njih dvojica su odlučili djelovati dok se omraženi Graziani spremao pred prosjačku gomilu, i u 11 sati 19. februara počeli su ispaljivati granate, a zatim su pobjegli u gomilu i nestali uz pomoć taksiste Simeyona Adefrisa.

Granate nisu usmrtile nijednog Italijana, iako se Graziani našao pod velikom količinom gelera te je u komi morao biti odmah prevezen u bolnicu na hitnu operaciju. Preživio je. Ali vojnici koji su štitili italijansku elitu odmah su reagovali i počeli pucati u masu. Pucanje nikako nije prestajalo.

Sljedeća tri dana svjedoci su govorili da su doslovno rijeke krvi tekle ulicama Adis Abebe, dok su se italijanski vojnici i kolonijalne trupe Askari bacali na pokolj. Najčešći načini ubijanja Etiopljana bili su vješanje ili strijeljanje, ali koristile su se i stravičnije metode; dok je mađarski dr. Ladislav Sava izvještavao o ljudima koji su živi spaljvani u svojim kolibama, djeci koja su nemilosrdno ubacivana da pate zajedno sa odraslima, „Veliki plamen zapaljenih kuća osvetljavao je afričku noć“.

Više od 19.000 Etiopljana, 20% stanovništva Adis Abebe, ubijeno je za tri dana.

Ranije naredbe jasno su objašnjavale očekivano ponašanje italijanskih i kolonijalnih trupa, jer ih je Graziani pozvao da ne pokažu vještačko sažaljenje kada se probudio iz kome.

„Bez sažaljenja morate kazniti sve osobe kod kojih je u posjedu pronađeno oružje i municija. Naređujem vam da spalite ne samo njihove kuće, već i same osobe ”, rekao je kapetan Corvo, rezident u Bahir Daru.

Najveći pokolj započeo je nakon 18:00 h. Te grozne noći Etiopljani su gurani u kamione, strogo praćeni od strane naoružanih Crnokošuljaša. Revolveri, pendreci, puške i bodeži korišteni su za ubijanje potpuno nenaoružanih crnaca, oba spola i svih dobnih skupina. Svaka crna osoba koja je viđena bila je uhapšena, strpana u kamion i ubijena, bilo u kamionu ili u blizini Little Ghebi-ja, ponekad odmah u trenutku kada se susrela sa crnokošuljašima. Etiopske kuće i kolibe su pretražene, a zatim spaljene sa svojim stanovnicima. Benzin i ulje su korišteni u velikim količinama, da bi se ubrzao plamen. Pucnjava nije prestajala cijelu noć, ali većina ubistava počinjena je bodežima i udarcima pendrekom u glavu žrtve. Izgorjele su cijele ulice, a ako je bilo koji od stanara pobjegao iz plamena ubijen je mitraljezom ili izboden uz uzvike „Duce! Duce! Duce! ” Iz kamiona, kojima su dovođene grupe zatvorenika kako bi bili ubijeni u blizini Gebija, krv je potekla na ulice i ponovo smo začuli krik iz kamiona: „Duce! Duce! Duce! ” —Dr Ladislav Sava

Okupatorske trupe su posebno tražile obrazovanu i višu klasu Etiopljana tokom njihovog trodnevnog pohoda ubijanja; planirani pokušaj kako bi se osiguralo da u budućnosti nema nikoga sa podlogom potrebnom za okupljanje okupirane nacije.

Kako se pokolj usporavao, dvojicu mladića koji su pokrenuli ubistva su ubili lokalni stanovnici Gojjam, dok su pokušavali pobjeći od potrage italijanske vojske. Taksista, Simeyon Adefris, otkriven je i mučen do smrti.

Malo se ljudi izvan Etiopije sjeća stravičnog masakra koji je 19. februara 1937. godine ubio 20% Etiopljana u Adis Abebi, ali se u Etiopiji još uvijek obilježava na Jekatit 12.- lokalna godišnjica masakra. Spomenik, istaknut u Adis Abebi, darovao je 1955. godine maršal Tito u znak odavanja priznanja velikom broju žrtava dvije države iz Drugog svjetskog rata koje su uglavnom zaboravile veće sile svijeta.

Da biste pročitali više o istoriji Etiopije, molimo kliknite ovdje.