Neprijatelji ujedinjeni u pobuni

U januaru 1904., vođa plemena Herero Samuel Maharero poslao je poruku svom bivšem neprijatelju, Hendriku Witbooi-ju, vođi plemena Nama. Pisalo je, “Umrimo boreći se!”

Dana 12. januara 1904. godine, dvojica bivših neprijatelja udružila su se u borbi protiv Nijemaca u onome što istorija bilježi kao Herero pobunu. Iako je Samuel Maharero umro 1923. godine u današnjoj Bocvani i uspio izbjeći genocid koji je uslijedio; Witbooi je pao u borbi protiv Nijemaca koji su mu ranije bili saveznici.

Hendrik Witbooi nije bio mlad kada je ubijen – iako nije poznat tačan datum njegovog rođenja, vjeruje se da je rođen oko 1830. godine u Južnoafričkoj koloniji Cape. Bio je unuk, sin i nećak poglavara iz Nama. Bio je dobro obrazovan u školama u Južnoj Africi i Namibiji i tečno je govorio više jezika. Witbooi je čak iza sebe ostavio dnevnike, napisane prelijepim holandskim rukopisom, koje je UNESCO registrovao kao svjetsku dokumentarnu baštinu.

Witbooijevo djetinjstvo nije bilo mirno. Njegova plemenska grupa često je ratovala s drugima, posebno s Herero. Nakon jednog sukoba 1863. godine kada je zamalo ubijen, Witbooi je imao viziju za koju je vjerovao da mu je poslao Bog, potičući ga da odvede svoj narod na sjever.

Učinio je to, uprkos činjenici da je njegov otac bio izrazito protiv tog poteza.

Međutim, kretanje prema sjeveru izazvalo je čitav niz katastrofalnih događaja. Witbooijevog oca ubio je suparnik 1887. godine, a Witbooi je nakon toga 1888. pucao i ubio atentatora svog oca. Ubrzo nakon toga Hendrik Witbooi počeo je potpisivati ​​svoju korespodenciju kao “šef Velikog Namaqualanda”.

Sve to dovelo ga je u direktan sukob s Nijemcima koji su kolonizirali područje današnje Namibije.

“Nismo dali svoju zemlju, a ono što vlasnik nije dao ne može uzeti druga osoba”, napisao je Witbooi.

12. aprila 1893. godine, Nijemci su napali Witbooijevu grupu u blizini Hornkranza. Iako su Witbooi i većina njegovih boraca uspjeli pobjeći, došlo je do strahovitog pokolja žena i starijih ljudi.

Pleme Nama, iako žalosno nedovoljno naoružano, uspjelo je nastaviti borbu protiv Nijemaca gotovo dvije godine dok nisu potpisali uvjetnu predaju 1894. U toj predaji dogovorili su da će se kao pomoćne trupe boriti za njemačku kolonijalnu vojsku protiv plemena koje je dugo smatrano Nama neprijateljima – Herero.

Ali Hendrik Witbooi nije uspio nastaviti borbu protiv tradicionalnih neprijatelja Nama, jer je vidio učinke njemačke kolonizacije na svom području Afrike. 1903. godine kontaktirao je Samuela Maharera i predložio mu da se udruže u borbi protiv Nijemaca.

Witbooi, tada star oko 75 godina, nije dugo preživio u predloženom savezu, a njemačka odmazda na Herero i Nama plemena bila je toliko nasilna da dvije nacije još uvijek nisu povratile broj stanovnika koji su imale prije pobune 1904. godine. Ali Witbooi je vidio obje strane mogućih bududućnosti – i u odanosti velikoj sili Njemačke i u pokušaju da se oslobodi. Nije mu bila laka odluka – ali kad je donio odluku vodio je svoje ljude iz prvih redova.

Danas se Hendrik Witbooi smatra herojem Namibije, a njegovo lice se nalazi na nekoliko apoena novčanica.

Da biste pročitali više o istoriji Namibije, kliknite ovdje.