Pas odgovoran za Jugoslaviju

U hiljadama slika vrhovnog jugoslovenskog vođe Josipa Broza Tita koje svijet ima mnogo je, mnogo fotografija jugoslovenskog lidera u raznim pozama i situacijama sa svojim psima.

Tito je bio poznat kao ljubitelj životinja. Za vrijeme njegovog vođstva, drugi svjetski lideri slali bi egzotične životinje svih vrsta u ostrvsko skrovište na Brionima. Slike Tita kako skuplja mandarine u brionskim voćnjacima, vjerni njemački ovčar koji promatra, pomiješane su sa fotografijama gdje se Tito bori s gepardom. A tu su i stotine fotografija koje prikazuju Titovu sposobnost jahanja i razumijevanje konja.

Nema sumnje da je Titovo fotografisanje životinja bilo išta manje od istinske slike njegovih stvarnih
osjećaja.

Ne bi bilo neobično da neko ko je rođen krajem devetnaestog stoljeća u seoskom hrvatskom selu bude upoznat i opušten sa životinjama. Konji, ovce, psi – sve su to u to vrijeme bili nužni dio svakodnevnog života i svi su bili uključeni u njihovu brigu. Ali Tito je imao još jedan razlog da svoje ljubimce drži uz sebe: njegov život nakon Drugog svjetskog rata, a uostalom i Jugoslavija koju je osnovao, sve je to zbog psa.

Pas, Luks, ušao je u Titov život potpuno slučajno 1942. Dok su se partizani odmarali u Prozoru, u Bosni i Hercegovini, Tito je čuo bijesno lajanje iz obližnjeg dvorišta. Iznerviran, zamolio je svog pomoćnika da se riješi životinje.

Nemački ovčar u dvorištu nije se dao, i Titov pomoćnik nije mogao da se približi. Sam Tito je viknuo na psa na njemačkom, pas je odgovario na komandu i svi su otkrili da je životinja prilično dobro dresirana i da je najvjerovatnije bila ostavljena povlačenjem nacista.

To je očigledno bila sudbina, pa je Tito odvezao psa, nazvao ga Luks i pas ga je pratio svugdje gdje su partizani išli do kraja njegovog života.

U junu 1943. Tito i partizani borili su se jače nego ikad protiv njemačkog neprijatelja koji ih je odlučio potpuno istrijebiti u bitci na Sutjesci. U operaciji Švarc sile Osovine su brodile 127.000 vojnika. Nijemci su donijeli avione, tešku artiljeriju i krajnje brojnu opremu. Tito, partizanski vođa, imao je 22.000 vojnika, britanskog savjetnika DB-a i psa.

Nalazeći se pod teškim bombardovanjem, partizani su se puzeći probijali među bukovim planinskim stablima. U trenutku je jedna od bombi pala ravno na Titov položaj.

Čuvši kako uređaj pada prije nego što je čovjek mogao, dobro uvježbani Luks skočio je na Tita, prekrivši njegovo tijelo svojim.

Bomba je pogodila. Kapetan SOA-a Bill Stuart je ubijen. Poginuo je još jedan partizanski junak – Đuro Vujović Španac. Luks je takođe bio mrtav. Ali zbog Luksove brze reakcije, sam Tito je preživio sa samo povredama ruke.

U intervjuima kasnije u životu, Tito je govorio o tom trenutku u bitci na Sutjesci, odajući priznanje za svoj opstanak njemačkom ovčaru kojeg je slučajno stekao.

Tito je ubrzo dobio još jednog njemačkog ovčara, Tigra. I zaista nije ni čudo. Bez Luksa Tita bi poginuo u toj eksploziji bombe, a njegova smrt promijenila bi istoriju Balkana, hladni rat i cijeli svijet.

To je vjerovatno razlog da se nastave držati dobro obučeni psi pri ruci, za svaki slučaj.