Proslava revolucije koja se više ne slavi

Gambija je zanimljivo mjesto. Bila je dio carstva i Malijskog i Songajskog carstva. Ibn Battuta je posjetio 1300-ih i imao je lijepih stvari za reći o ljudima koji su tu živjeli. Skoro je potpuno okružena Senegalom. A zatrpana je kamenim krugovima koji podsećaju na verzije Stonehengea. O kamenim krugovima Gambije se ne zna mnogo, ali se vjeruje da oni obilježavaju mjesta ukopa kraljeva.

Tajanstveni kameni krugovi Gambije – čekaju vlastitu knjigu i Starz serijale o putovanju kroz vrijeme. (izvor fotografije)

Gambija je bila i britanska kolonija, ponekad samostalno a ponekad povezana sa Sijerom Leone. Rijeka Gambija bila je od vitalne važnosti za afričku trgovinu, pa su za kao takvom Britanci imali veliko zanimanje.

Kretanje prema nezavisnosti počelo je ranije u Gambiji nego u mnogim drugim britanskim kolonijama, već 1901, a tokom šezdesetih godina nezavisnost je odobrena.

Stvari su se odvijale u slozi u duhu “mira u kući”, kao što to često biva u Gambiji. Dawda Jawara ostao je na čelu osiromašene nacije sve do 22. jula 1994. godine, kada je uzrujani poručnik vojske po imenu Yahya Jammeh i njegovi saučesnici, potkani na akciju zbog neplaćanja mjesecima i gotovo bez ikakvih priprema, izveo državni udar bez krvi i preuzeo naciju.

Da je državni udar koji je srušio Jawariovu vlast bio bez krvi, Jammehove vladavine ne bi bilo. Odmah se obrušio na štampu. Ljudi su počeli da nestaju, vansudska smaknuća vršili su njegovi „Junglari“, koji se takođe nisu libili batinjanja za svoje zadovoljstvo. I najvažnije od svega – niko nikada nije govorio o onome što im se dogodilo. Svi su ćutali, sami u svojoj tuzi i strahu.

Do 2016. Gambijcima je prekipjelo. Otmica, mučenje i smrt opozicionog lidera Solo Sandenga pokrenuli su novu revoluciju – onu koja će doživjeti da je “Njegova ekscelencija, šeik profesor Alhaji Dr Yahya AJJ Jammeh Babili Mansa” izbačen iz Gambije. Ali nije otišao mirno.

Gambijski disidenti u egzilu u Dakaru bili su inspirisani knjigom “Mustra za revoluciju” Srđe Popovića, koja je naglašavala nenasilne metode promjene režima. Vidjeli su kako su Popovićeve tehnike djelovale u rušenju Slobodana Miloševića u Srbiji, i željeli su isti ishod.

Koristeći društvene medije, Gambijci podržani od strane onih iz dijaspore više nisu ćutali. Plima je bila okrenuta protiv višestrukog diktatora i izgubio je izbore u decembru 2016. godine. Nije prihvatio rezultate.

Ali ECOWAS zajednica ( Zapadnoafrička ekonomska zajednica) je prihvatila glas Gambijskog naroda, a senegalska vojska se gomilala na granici s Gambijom i potom ušla u zemlju. Jammeh je konačno odustao 21. januara 2017., bježeći u Ekvatorsku Gvineju.

Stoga je praznik 22. Jula, Dan revolucije, još uvijek praznik koji nije praznik, u znak sjećanja na revoluciju koja je diskreditovanaa.

Nova vlada u Gambiji dala je izjave da Yahyai Jammehu (koji je izgubio barem jedanu od svojih titula) nije zabranjen povratak u naciju kojom je vladao čeličnom pesnicom 22 godine. No, izdali su i izjavu kako on to ne bi smio učiniti bez dozvole. Opasno je, vidite.

Više o Gambiji i svrgavanju Yahye Jammeha:

Praznik za napuštenu revoluciju