Zovu ga “mesar”

Prošlo je dvadeset i pet godina, ali još uvijek se sjećam lažnog osmijeha Andropova, njegovih hladnih sivoplavih očiju koje su očito imale hipnotičku moć. To su bile oči inkvizitora; odmah ste shvatili da vam se može ili nasmiješiti ili vas uništiti. To je bio čovjek koji je savršeno razumio šta se u stvarnosti događa. Ali do posljednjeg trenutka pretvarao se preda mnom, i pred premijerom i pred drugima, da je sve u redu, kao i obično. Čak i pirati koji napadaju brod podižu crnu zastavu. Andropov je bio pravi cinik. Za Mađare je Andropov simbol terora koji je uslijedio nakon sovjetskog upada. Mađarsku je sveo na tišinu groblja. Deportovao je hiljade Mađara u Rusiju i pogubio stotine mladih ljudi bez odbrane. – rekao je General-major Bela Kiraly

Postao je poznat kao mesar iz Budimpešte, iako je u kasnijim godinama prije smrti uspio donekle sahraniti tu reputaciju, pa čak i da ga ljudi vide djelimično kao reformatora u sovjetskom sistemu. Karijeru je proveo u KGB-u, neobičnom mjestu za reformatora.

“Neka lakovjerne budale povjeruju da želite kapljicom zapadne demokratije namirisati svoj komunizam i obući će vas u zlato”, rekao je Andropov rumunskom generalu Ionu Mihai Pacepi.

Jurij Vladimirovič Andropov bio je sovjetski veleposlanik u Mađarskoj kada je izbila Mađarska revolucija 1956. Od početka je bio odlučni zagovornik vojne intervencije – čak i dok se sovjetsko predsjedništvo sastajalo i naginjalo pregovorima s novom mađarskom vladom Imrea Nađa (Imre Nagy).

Kako se revolucija odvijala, Andropov je kroz prozor gledao kako su članovi vlade Rakosi / Gero bili vješani o bandere i mučeni. Bio je užasnut spoznajom da čak ni snaga sovjetskog sistema nije neranjiva za revoluciju. Način razmišljanja stvoren svjedočenjem tim događajima postao je poznat kao Andropov “Mađarski kompleks” – uvjerenje da samo oružana sila može spasiti socijalističke države u riziku od unutarašnjeg neslaganja. Djelovao bi iz ovog uvjerenja do kraja svog života.

Kada se Crvena armija vratila u Mađarsku i napala Budimpeštu 4. novembra 1956, svi su shvatili da je to kraj. Janos Kadar bio je vođa kojeg je Moskva izabrala za preuzimanje mađarske vlade, ali zapravo je Andropov iza kulisa vodio post-revolucionarno čišćenje. Postavio je ljude da identifikuju pobunjenike prema fotografijama međunarodnih fotografa koji su bili toliko zaokupljeni uzbuđenjem nacije koja pokušava da potvrdi svoju nezavisnost. Ispostavilo se da su te fotografije, gledane sa takvim uzbuđenjem širom svijeta, sredstvo odmazde.

Nakon završetka revolucije, 229 mladih Mađara pogubljeno je zbog sudjelovanja. Nakon revijalnih suđenja bilo je zatvoreno 22.000 osoba, a više od 200.000 izbjeglica raširilo se s mađarskih granica. To nisu bili mali brojevi, a Andropov je bio iza svih.

„Ovaj čovjek je definitivno bio najviši nivo u donošenju odluka o tome koga i koliko će ljudi biti pogubljeno. Siguran sam da mu je data apsolutna vlast u pitanju kažnjavanja revolucionara. Dakle, epoha terora u Mađarskoj bila je epoha terora Jurija Andropova. Zauvijek je vezana za njegovo ime”, rekao je Gyorgy Heltai – zamjenik ministra vanjskih poslova Nagijeve vlade

Da biste pročitali našu seriju o Mađarskoj revoluciji, kliknite ovdje.