Kako je počeo Treći svijet

1. septembra 1961. održana je prva konferencija nesvrstanih zemalja u Beogradu, Jugoslavija, i ona će promeniti lice hladnog rata.

Nakon Drugog svjetskog rata Indija i Pakistan postali su neovisni od Velike Britanije. Josip Broz Tito izbačen je iz Informbiroa i Varšavskog pakta zbog odbijanja da se podvrgne sovjetskim zahtjevima. Do 1956. Egipat više nije bio domaćin britanskoj vojsci. A šezdesetih godina kaskadni vodopad novonezavisnih bivših afričkih kolonija izbio je na svjetsku scenu.

Nijedna od novih nezavisnih nacija nije imala interesa da svoju teško stečenu slobodu podvrgne neokolonijalnom odnosu sa svojim bivšim vladarima. Niti su, s obzirom na zapažene događaje u istočnoj Evropi, žurili da predaju svoje predstavništvo Sovjetskom Savezu.

Bipolarni model hladnog rata nije im odgovarao, pa umjesto da pokušaju pronaći način za rad unutar svjetskog pravnog aparata, stvorili su vlastiti.

Brionska deklaracija iz 1956., koju su izdali Tito, Naser i Nehru, bila je temelj onoga što će postati Pokret nesvrstanih, koji se učvrstio u Beogradu 1961. Države trećeg svijeta shvatile su da su kao blok sila s kojom treba računati, i obavezali su se da će to iskoristiti za ispravljanje ekonomskih neravnoteža.

Ostatak svijeta je to primijetio. Beogradska konferencija rezultirala je priznavanjem strukturnih nedostataka Ujedinjenih nacija i proširenjem Savjeta bezbjednosti.

Utjecaj nesvrstanih nacija počeo je slabiti 1980. godine, ali organizacija postoji i danas.

Za dublji uvid u formiranje Pokreta nesvrstanih i stvaranje Trećeg svijeta, pogledajte

Ponosno treći