Postalo je Slavensko

Postalo je Slavensko

7. avgusta 626., suočeni s nemogućnošću podizanja morskih zidina na području Zlatnog roga tadašnjeg Carigrada, slavenski borci koji su podržavali avarsku vojsku istopili su se nazad u balkansko zaleđe. Kombinovana vojska Avara, Slavena i Perzijanaca nije bila u stanju da zauzme Carigrad, koji se održao sve do osmanske pobjede 1453. godine.

Mehmed Osvajač ulazi u Carigrad

Balkan je bio potpuno drugačiji manir.

Zbog preseljenja stanovništva izvan Balkana i slabljenja Rimskog carstva, krvavi napadi i pljačke započeli su s upadom Huna 450-ih. Huni su bili protjerani iz stepa od strane širećih Avara, i bili su nemilosrdni dok su lutali Europom. Romanizirani doseljenici, koji su zamijenili od prije pet stotinag godina ranije domorode Ilire i Tračane, dolazili su se na hiljade.

Huni su se povukli, ali su ih ubrzo zamijenili Avari – njihov red da se izbace iz stepa od strane turkijskih plemena. Avari su sa sobom kao podređene trupe doveli Slavene. Njihov prvi napad na jug Dunava spomenuo je 518. godine vizantijski istoričar Prokopije, a ovi napadi pokazali su se jednako krvavo i razarajuće kao raniji hunski napadi. Glad je popratila napade, a kuga je ponovo počela da zaustavlja područje. Balkan, dobro naseljen i koji je imao napredne gradove i pismenost pod rimskom dominacijom, suočen je sa demografskom krizom u obliku depopulacije.

Depopulacija je zapravo sasvim odgovarala osvajačkim Slavenima jer za razliku od Huna i Avara nisu imali planove da napuste plodan Balkan. Nisu bili zainteresirani za razvijene rimske gradove, a na Balkanu nisu gradili velika ograđena uporišta. Južni Slaveni preferirali su manje i više seoske ćelija za naselje, župe, povezane različitim porodičnim vezama.

Rimljani i Slaveni sastaju se u jednom slavenskom selu.

Rim, pod carem Mauriceom u Konstantinopolju, dao je poslednji pokušaj suzbijanja talasa naseljavanja Slavena između 582. i 602. Planirajući da naseli naoružane armenske seljake u blizini područja u kojima su Slaveni stvorili zajednice, Maurice je vidio priliku za romanizaciju osvajačkih doseljenika i obnavljanju i repopulaciju opustošenog Balkana.

Nažalost, vizantijska vojska nije bila oduševljena Mauriceovim planom, posebno kada su ga dramatični troškovi i pad prihoda doveli do smanjenja vojničkih plata i nastavak balkanske kampanje kroz njihovo iscrpljivanje. 602. godine, kao car je postavljen maloljetni službenik po imenu Phocas. Odmah je pogubio Mauricea. To smaknuće cara Mauricea, 27. novembra 602., je datum pada Rimskog carstva na Balkanu.

Car Phocas nije odmah napustio Balkan, njegova trakijska pozadina učinila ga je više zainteresovanim za osiguravanje područja za Carstvo. Postoje dokazi da se zapravo pokušao održati na razne načine, uključujući pokušaje da zavadi Avare i Slavene jedne protiv drugih, i druge pokušaje da isplati osvajače. Ali Phocasa je napao i drugi front iz Perzijskog carstva Sassanid. Perzijski rat u kombinaciji s Phocasovom nesposobnošću i brutalnim nepotizmom samo je ohrabrio Avare i Slavene. Njihovi su se napadi povećavali. Stanovništvo hrišćanskih gradova na Balkanu je pokošeno ili zarobljeno – oni su postajali ničija zemlja, širom otvorena za još veći broj Slavena da poplave i stvore svoju naciju.

Do trenutka kada je Vizantijcima bilo dosta Phocusa, bio je svrgnut i pogubljen od Heraklija 610. godine, šteta je načinjena. Rimsko Carstvo je je nepovratno izgubilo Balkan. Plan i kampanja cara Mauricea tek su samo usporili slavensko naseljavanje Balkana za dvadeset godina.

Rimsko carstvo 526. godine u odnosu na 600. godinu

Stravična obnova haranja Avara i Slavena dogodila se na Balkanu od 612. do 626. godine, pri čemu su gradovi poput Justiniana Prima bili potpuno uništeni, pa se čak i Salona (blizu onoga što je sada Split u Hrvatskoj) gotovo urušila. Uporedo s razaranjem vide se i arheološki dokazi o slavenskim naseljima iz 620. godine.

Izgleda da su ta naselja dala Slavenima osjećaj moći, jer se odmah nako pojave naselja dogodio prvi slavenski ustanak protiv njihovih avarskih gospodara 623. Gubitak kod zidova Carigrada pokazao se kao zadnja slamka u avarskoj dominaciji – nakon gubitka 626. godine Avarski kaganat djelomično se srušio. Do 790. godine oni su prestali postojati.

I tako su se nestalne plime historije dvije velike osvajačke imperije srušile u roku od dvjesto godina, dok država slavenskog klijenta ne samo da je uspjela preživjeti, već je iskrsnula kao vrhovna regionalna sila. Njihova bi moć preživjela više od 800 godina, a njihova bi kultura i dalje dominirala kroz moderno doba.

„… Iako potječu od jednog naroda, sada su poznati pod tri imena; Veneti, Antes i Sclaveni. “ —Jordanes, vizantijski istoričar, 551. godine.

Činilo se da se Slaveni dok su naseljavali Istočnu Evropu međusobno bore jednako često koliko i sa ostalima. Neki su istoričari koristili te izvještaje kako bi pokušali razdvojiti Slavene na različite etničke skupine, ali Prokopije je izvjestio u šestom vijeku da su različite skupine još uvijek govorile istim jezikom. Zapravo, blizak odnos slavenskih jezika čak i u modernom vremenu ukazuje na zajedničko porjeklo koje je teško pokušati objasniti. Čini se da se različita imena i kategorizacije više odnose na Amerikance prema njihovom prebivalištu, a ne prema nacionalnom identitetu. Obzirom na to, izgleda da su Sclaveni etnogeneza Južnih Slavena, iako su manje grupe istog slavenskog porijekla koje su kasnije nazvane “Srbi” i “Hrvati” bile dio istog talasa emigracije.

Fizički opisi Slavena ne razdvajaju ih ni po plemenskoj pripadnosti.

“Svi su visoki i vrlo jaki … njihova koža i kosa nisu ni vrlo tamni ni svijetli, ali su rumeni u licu”, – vizantijski istoričar Jordanes

Razaranje Balkana prije i za vrijeme slavenske invazije izbrisalo je velik dio prethodnog rimskog utjecaja. Hrišćanstvo je gotovo nestalo na tri stotine godina, zamijenjeno je slavenskim poganstvom koje je nadahnula priroda i koje vidjelo spiritualnost oko neživih i svakodnevnih predmeta poput drveća, stijena i izvora. Ova vjerovanja i danas traju, kao i mnogi slavenski bogovi – premda su bili preoblikovani u prihvatljivije hrišćanske svece. Pismenost je gotovo nestala, zbog slavenske odbojnosti prema velikim gradovima, naglaska na seoskom načinu života i nespremnosti da se podrede bilo čemu što se činilo povezanim s Rimom (uključujući abecedu). Kao rezultat toga, godine između pada Rima u Istočnoj Evropi i novonastalog pokreta ka istočnom hrišćanstvu preko svetaca Metodija i Ćirila u devetom vijeku još su mračno doba.

Znamo da su došli Slaveni. Znamo da su dominirali. Ali mi zapravo ne znamo puno toga što se događalo i razvijalo na Balkanu između 700. i 850. I ta se mračna rupa istorije vezala za Balkan otad – čak i nakon što se istorija vratila, Balkan je ostao nepoznata granica.

Tags

Translate »

Sign In Red Africa Travel

For faster login or register use your social account.

[fbl_login_button redirect="" hide_if_logged="" size="large" type="continue_with" show_face="true"]
or

Account details will be confirmed via email.

Reset Your Password