Sarajevski Purim
1817. godine u Travniku se dogodio incident koji će zauvijek promijeniti raspored vjerskih praznika sarajevskim Jevrejima. U to se vrijeme činilo kao velika stvar, iako se nije previše razlikovalo od svojevrsnih društvenih stresova koji se događaju s vremena na vrijeme kada više religija mora koegzistirati na jednom prostoru. To se sigurno nije činilo kao nešto što će promijeniti kalendar vjerskih praznika.
Čovjek u Travniku po imenu Moše Havijo prešao je na Islam, uzeo je ime Derviš Ahmed i počeo klevetu i pokušaj podsticanja muslimanskog nasilja nad jevrejskom zajednicom. Travnički Jevreji su se žalili na napade i na kraju je Ahmed pogubljen za napade.
Dvije godine kasnije, 1819., Mehmed Ruždi-paša, upravnik Bosne, pronašao je način da ovaj incident iskoristi u svoju korist. Tvrdeći da je jevrejska zajednica odgovorna za Ahmedovu smrt, uhapsio je glavnog sarajevskog rabina Mošu Danona i deset istaknutih lokalnih Jevreja. Mehmed paša izrekao je kaznu – da jevrjska zajednica mora izaći sa nemogućom sumom od 500.000 groša ili će svi Jevreji koji su u pritvor biti pogubljeni.
Iznos se nije mogao podići, pa je tako na Šabat prije vremena pogubljenja istaknuti član jevrejske zajednice, Rafael Alevi – poznat svugdje u Sarajevu po svojoj pobožnosti, išao iz kafića u kafić. U to vrijeme istorije Jevreji su bili zabranjeni u kafićima u sastavu Osmanskog carstva, tako da ovo na bilo koji način nije bila laka aktivnost. Ne samo da je Alevijevo kršenje svog Šabata bilo šokantno, već je njegov ulazak u ta posvećena mjesta ćejfa (cjelodnevno ispijanje kafe, pušenje i rasprava) bio zajamčen da će privući pažnju.
Sarajevski kafić
Alevi je ušao u svaki kafić, naručio kafu, platio je zlatnikom, potom je popio kafu i otišao. A zatim je svakom iz kafića ko je u čudu pošao za njim, ispričao priču o rabinu Moši Danonu i deset zatvorenih Jevreja.
Lokalni muslimni su bili ogorčeni. Kao jedno uputili su se do kuće Ahmeda Barjaktara Bjelavskog – zapovjednika naselja Bjelave. Kao zapovjednik četvrti u kojoj su Jevreji i muslimani živjeli zajedno, Barjaktar je preuzeo odgovornost i povikao: „Kunem se Allahom, neću dopustiti ovu nepravdu!“ i sazvao sve barjaktare u Sarajevu.
Zajedno sa mještanima iz kafića, vodeći sarajevski muslimani provalili su u Konak – upraviteljsku rezidenciju. Oslobodili su zarobljenike, i iako se u mnogim pričama govori da je Mehmed Ruždi-paša pobjegao pred njima u strahu, muslimanski stanovnici Sarajeva su ga zapravo držali u baraci pet dana, dok nije pristao da potpiše dokument u kome se navodi dobrota svih u Sarajevu i da nije imao problema ni s kim dok je bio tamo.
Konak – prebivalište namjesnika u Sarajevu
Ali, muslimanska zajednica se nije tu zaustavila u svojim nastojanjima da zaštite svoju braću iz jevrejske zajednice. Potom su napisali pismo samom sultanu, žaleći se na pašina zla. Ovo pismo je potpisalo 249 najistaknutijih muslimana u Sarajevu, a rezultat je uklanjanja čovjeka koji je pokušao ubiti sarajevske Jevreje.
Postoji legenda da je nakon njegovog spašavanja rabin Moše Danon poveo okupljene koji su ga oslobodili u sinagogu, gdje je čitao priču o Pruimu. Bilo to istina ili ne, tradicija se prenijela i Sarajevski Purim slavi se svake godine u novembru.
Ali time se ova balkanska priča ne završava.
Konak – Sarajevski sefardski par
Deset godina nakon spašavanja, rabin Moše Danon vodio je molitveni i zahvalan život, s namjerom da putuje i umre u Palestini. Napokon je sve bilo spremno i krenuo je s grupom pomoćnika i putnika.
Nažalost, dobri rabin nije uspio. Zaustavio se u hercegovačkom gradu Stocu, gdje je umro i sahranjen pod velikom grobnicom.
Ali opet, tu se ne završava ova balkanska priča.
Drugi istaknuti sarajevski Jevrej, Moše Rafael Atijas (poznat i kao Zeki efendija zbog svojih opsežnih studija islama) osjećao je potrebu da piše o ovom incidentu – čak je, u jednom trenutku, tvrdio da mu je rabin Moše Danon došao u snu. Knjiga koja je bila rezultat, Sarajevska megila, napisana je na ladino jeziku i priča priču koja stoji iza proslave Purim de Sarajevo. Također opisuje hodočašće na grob rabina Moše Danona, koje se događa u junu svake godine.
Moše Rafael Atijas, autor Sarajevske megile
Grob rabina posjećuju ljudi mnogih vjera. Iako postoje posebne ladino pjesme i posebna molitva za posjetu, ne-jevrejski posjetitelji takođe dolaze do groba moleći se za posebne smjernice. U blizini grobnice je grm kupine za koji se kaže da ima ljekovitu moć za ljude bilo koje vjere koji jedu bobice.
Ali opet, tako se ne završava ova balkanska priča.
Jer gotovo dvjesto godina nakon njegove smrti, rabin Moše Danon još uvijek ujedinjuje ljude svih vjera u Bosni i Hercegovini.
- 7 Juna, 2020
- Bosna i Hercegovina