Zakleta Djevica – recenzija

Ako tražite dubinsko ispitivanje istorije fenomena zaklete djevice (ili burneše) u planinama sjeverne Albanije, Crne Gore i Kosova, Zakleta Djevica od Elvire Dones vjerovatno nije mjesto gdje želite da započnete.

Ali ako želite razumjeti, proživjeti mogućnost u svojoj glavi, apsorbirati kadence misli i riječi koje i stvaraju i manifestiraju društvo toliko vođeno konceptom časti da bi razvilo pravni metod za žene da postanu muškarci, priča koju je napisala gospođa Dones pružit će vam to iskustvo.

Marko, koji je ujedno i Hana, napušta postkomunističku Albaniju kako bi živio u Americi poslije 9/11. Ponovo postaje ona na letu za aerodrom Washington-Dulles, ali postupak je u najranijoj fazi.

Prije nego što je postala Marko, Hana nije bila gej. Nije bila transvestit. Nije još ni počela otkrivati funkcionisanje svog tijela i dubinu svojih osećanja. Ali okolnosti su se umiješale i porodični dugovi su je natjerali prema budućnosti drugačijoj od one koju je sama zamislila.

A kasnije, kad su se okolnosti opet promijenile, Marko je morao pronaći put natrag do Hane. Muškarac koji je bio žena koja nikada nije zapravo saznala šta znači biti žena, trebalo je da otkrije način da se vrati toj ženi.

Zakleta Djevica nije znanstveni traktat o malo poznatom fenomenu koji zapadni svijet ne razumije. Iako djelo definitivno ima kadencu albanskih priča, ono nije napisano u gotovo neupadljivom stranom stilu koji odvraća sve osim onih uslovljenih likom planinskih bajki. Odjednom je strano i poznato. I umjesto da se zadržavamo na zamršenim i bezbrojnim nitima istorije koji vode odabiru glavnog lika da potpuno ostavi iza Ona-Hanu i postane On-Marko, ono se fokusira na unutarnju jezgru koja nije ni Marko ni Hana, već i i Hana i Marko.